Šteta je umanjenje nečije imovine i sprečavanje njenog povećanja, kao i nanošenje fizičkog ili psihičkog bola ili straha drugom licu. Štetnik (dužnik naknade štete) je lice koje je prouzrokovalo štetu, a oštećeni ili žrtva (povjerilac naknade) je lice kome je prouzrokovana šteta.

Iz same definicije štete, proizilazi i njena podjela na:

1. materijalna šteta (imovinska),

2. nematerijalna šteta (neimovinska).

Materijalna ili imovinska šteta je ona koja nastaje prilikom uništenja neke stvari ili u manjoj ili većoj povredi, onemogućavanju ili otežanju upotrebe stvari ili u nekoj smetnji zbog čijeg uklanjanja je potrebno napraviti troškove koji inače ne bi bili napravljeni. U pitanju je povreda nekog imovinskog interesa. Štetnik je dužan da oštećenom naknadi onaj interes koji bi ovaj imao da se nije desio štetni događaj. Materijalna šteta može nastati i u slučaju povrede tuđe fizičke ličnosti, ako je ta povreda povukla nesposobnost za rad ili troškove liječenja. Slučajevi materijalne štete kod tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja su: troškovi liječenja, izmakla zarada i troškovi povećane potrebe usljed povrede. Razlikuju se dva vida materijalne štete:

– stvarna (prosta, obična) šteta je neko umanjenje imovine,

– izgubljena ili izmakla dobit nije svaka dobit kojoj se neko nada, već samo ona koja se osnovano mogla očekivati prema redovnom toku stvari ili posebnim okolnostima, a koje je spriječeno štetnikovom radnjom, te se razlikuju tri oblika izmakle dobiti: izmakli prirodni plodovi, izmakli civilni plodovi i izgubljena zarada.

Nematerijalna ili neimovinska šteta se razlikuje od materijalne štete jer ne predstavlja imovinski gubitak. Nematerijalna šteta nastaje na neimovinskim dobrima (život, zdravlje, fizički i psihički integritet, čast, sloboda, ugled itd.) tj. nastaje usljed pretrpljenih duševnih i fizičkih bolova i straha. Za pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah i pretrpljene duševne bolove zbog povrede zakonom zaštićenih ličnih prava, sud može dosuditi naknadu nematerijalne štete, kada to opravdavaju intenzitet i dužina trajanja bolova i straha, vodeći računa o značaju povređenog dobra i cilju kome služi ta naknada.