Ko može biti pod starateljstvom?
U ovom tekstu bavićemo se vrstama starateljstva, odnosno pitanjem: koja lica se mogu naći u ulozi štićenika?
Postoje tri vrste starateljstva: starateljstvo nad maloljetnikom, starateljstvo nad punoljetnim licem lišenim poslovne sposobnosti i starateljstvo za posebne slučajeve.
STARATELJSTVO NAD MALOLJETNIKOM
Ovaj oblik starateljstva se određuje djetetu bez roditeljskog staranja.
Dijete bez roditeljskog staranja je dijete koje nema žive roditelje, čiji su roditelji nepoznati ili je nepoznato njihovo boravište, dijete čiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava odnosno poslovne sposobnosti, dijete čiji roditelji još nisu stekli poslovnu sposobnost, dijete čiji su roditelji lišeni prava na podizanje, čuvanje, odnosno vaspitavanje djeteta i dijete čiji se roditelji ne staraju o djetetu ili se staraju o njemu na neodgovarajući način.
Staranje o ličnosti maloljetnika je veoma specifično, jer pored opštih obaveza staratelja, on mora da se stara o čuvanju, vaspitavanju, podizanju i obrazovanju djeteta, kako bi se ono što prije osposobilo za samostalan život.
Za razliku od roditelja, staratelju je potrebna saglasnost prilikom preduzimanja bitnih pitanja vezanih za ličnost i imovinu štićenika. Takođe, staratelj nema dužnost da živi sa štićenikom, ali ima obavezu da ga posjećuje i obavještava o uslovima u kojima on živi. Kada je riječ o finansijama, staratelj nema dužnost da iz svojih sredstava izdržava štićenika, ali je dužan da ta sredstva pribavi.
Bitno je napomenuti da se između staratelja i štićenika ne formiraju roditeljski i srodnički odnosi, kao što je to slučaj kod usvojenja.
STARATELJSTVO NAD PUNOLJETNIM LICEM LIŠENIM POSLOVNE SPOSOBNOSTI
Punoljetno lice se stavlja pod starateljstvo u slučajevima kada ono nije sposobno da se stara o sebi, te će mu prije stavljanja pod starateljstvo biti oduzeta poslovna sposobnost.
Razlozi lišavanja poslovne sposobnosti, koje može biti potpuno ili djelimično u zavisnosti od stanja samog lica, jesu bolest ili takve smetnje u psiho-fizičkom razvoju, koje se ispoljavaju kao nesposobnost za normalno rasuđivanje.
Kada je riječ o dužnostima staratelja, one se prije svega ogledaju u radnjama koje je dužan da preduzme kako bi se što prije otklonili razlozi zbog kojih je štićenik lišen poslovne sposobnosti. Prvenstveno dužan je da se stara o njegovom zdravlju.
STARATELJSTVO ZA POSEBNE SLUČAJEVE - PRIVREMENO STARATELJSTVO
Za razliku od prethodne dvije vrste starateljstva koja su stalna, ova vrsta starateljstva je samo za određen slučaj.
Ovaj oblik starateljstva se postavlja licu koje ima poslovnu sposobnost, ali čije interese treba zaštititi u nekoj posebnoj situaciji.
Naš Porodični zakon nabraja kojim licima se postavlja privremeni staratelj, ostavljajući mogućnost da se postavi i u drugim slučajevima kada je to predviđeno zakonom.
Privremeni staratelj se postavlja:
-licu čije je boravište nepoznato, a ono nema zakonskog zastupnika ili punomoćnika,
-nepoznatom sopstveniku imovine,
-licu čiji su interesi u suprotnosti sa interesima njegovog zakonskog zastupnika,
-licima koja imaju suprotne interese, a istog zakonskog zastupnika (kolizijski staratelj),
-stranom državljaninu koji se nalazi ili ima imovinu na teritoriji Republike Srpske,
-licu koje zahtjeva da mu bude postavljen privremeni staratelj i za to navede opravdan razlog.
Na kraju, dotaći ćemo se jedne zanimljivosti koja datira iz starog Rima, a vezana je upravo za starateljstvo.
Rimsko pravo poznavalo je dvije ustanove: tutorstvo (tutela) i starateljstvo (cura).
Dok su se pod tutorstvo stavljala lica koja su bila lišena mogućnosti samostalnog istupanja u pravnom prometu zbog maloljetstva ili pola (žene), pod starateljstvo stavljala su se mentalno oboljela lica, lica koja su mlađa od dvadeset pet godina života, ali i, što je veoma interesantno i nespojivo sa današnjim vremenom i pravom -rasipnici, odnosno lica koja nisu razumno znala da upravljaju novcem.
