Kako se može steći pravo svojine održajem?

Održaj predstavlja sticanje prava svojine na osnovu državine koja ima određene kvalitete i koja je trajala zakonom određeno vrijeme.

Radi se o specifičnom načinu sticanja prava svojine, gdje postoji nesklad između faktičkog i pravnog stanja, te tako nevlasnik koji se neko vrijeme ponašao kao vlasnik postaje vlasnik, a vlasnik koji nije vršio pravo svojine prestaje biti vlasnik.

Ovakav način sticanja svojine je originaran, jer uzukapijent ne izvodi svoje pravo svojine iz prava prethodnika, već on svoje pravi stiče na osnovu određenih činjenica predviđenih zakonom, a to su:

-protok vremena;

-državina određenog kvaliteta tokom tog vremena.

VRSTE ODRŽAJA

U zavisnosti od gore pomenutih činjenica koje se vezuju za održaj, postoje dvije njegove vrste, a to su redovni i vanredni održaj.

Kod redovnog održaja za sticanje prava svojine potrebna je kvalifikovana državina i određeni protek vremena.

Kvalifikovana državina podrazumijeva onu koja je istovremeno zakonita svojinska, savjesna i prava, odnosno ne smije biti manjiva.

Državina je zakonita ako se zasniva na punovažnom pravnom osnovu koji je potreban za sticanje prava svojine (npr. poklon, zajam, kupoprodaja). Savjesnost državine se cijeni prema držaočevom uvjerenju da je stvar zaista nabavio od vlasnika, dok manjivost iste podrazumijeva to da ona ne smije biti pribavljena silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja.

Drugi uslov, odnosno vrijeme potrebno za održaj, razlikuje se u zavisnosti od toga da li se radi o sticanju svojine na pokretnoj ili na nepokretnoj stvari.

Savjesni i zakoniti držalac pokretne stvari na kojoj neko drugi ima pravo svojine, stiče pravo svojine održajem protekom tri godine, dok držalac nepokretne stvari ovo pravo stiče protekom deset godina.

Vanredni održaj odlikuje manja kvalifikovanost državine, kao i duži rokovi.

Budući da kod ove vrste održaja nedostaje punovažan pravni osnov, odnosno zakonitost, rokovi nakon čijih isteka se stiče svojina su duži – za pokretne stvari deset godina, dok je za nepokretne stvari to dvadeset godina.

Kada počinje teći vrijeme potrebno za održaj?

Vrijeme potrebno za održaj počinje teći onog dana kada je držalac stupio u državinu stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za održaj.

Jedno veoma značajno pravilo jeste to da se u vrijeme potrebno za održaj uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg držaoca držali stvar kao savjesni i zakoniti držaoci, odnosno kao savjesni držaoci, ukoliko je riječ o vanrednom održaju. Ovo pravilo u stvari znači da promjena ličnosti uzukapijenta ne izaziva prekid roka.

Kada dolazi do prekida vremena održaja?

Prekid održaja dovodi do toga da se smatra kao da vrijeme za održaj nije ni teklo, a ako bi se ponovno stvar pribavila, rok za sticanje prava svojine održajem bi krenuo da teče iz početka. On nastupa u sljedećim slučajevima:

-kada držalac prizna da nije vlasnik, jer time državina gubi karakter svojinske državine;

-kada držalac sazna da nije vlasnik, jer time postaje nesavjestan držalac;

-kada treće lice postane vlasnik;

-kada držalac izgubi državinu;

-kada se propiše da stvar koju uzukapijent drži ne može više biti predmet prava svojine;

-podizanjem tužbe za povraćaj stvari od strane trećeg protiv uzukapijenta, ukoliko tužilac uspije sa zahtjevom. Ono što je bitno naglasiti jeste to da prekid nastupa momentom podizanja tužbe, a ne povraćajem stvari.

Kada dolazi do zastoja održaja?

Zastoj dovodi do toga da vrijeme za sticanje prava svojine održajem više ne teče dok traju razlozi za zastoj. Prema tome, vrijeme potrebno za održaj ne teče:

-između bračnih drugova;

-između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo;

-između štićenika i organa starateljstva

-između dva lica koja žive u vanbračnoj zajednici dok ta zajednica postoji;

-protiv vlasnika koji se nalazi na vojnoj dužnosti za vrijeme mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata;

-protiv lica zaposlenih u tuđem domaćinstvu sve dok taj radni odnos traje;

-za vrijeme u kojem vlasniku nije bilo moguće, zbog nesavladivih prepreka, da sudskim putem zahtijeva zaštitu svog prava.

Pravo svojine putem održaja stiče se vanknjižno, dok upis u katastar nepokretnosti ima deklarativno dejstvo.

Sud na održaj ne pazi po službenoj dužnosti, već je potrebno podnošenje prigovora ili zahtjeva uzukapijenta.