Pojam, pravila, dejstva i prestanak

Starateljstvo predstavlja oblik zaštite lica koja ne mogu samostalno da se staraju o sebi. U kategoriju ovih lica spadaju maloljetnici bez roditeljskog staranja, kao i punoljetna lica koja ne mogu da se brinu o sebi, te su zbog toga lišena poslovne sposobnosti.

Odnos staratelj - štićenik

Staratelj može biti samo ono lice koje ima lična svojstva i sposobnosti koje ga kvalifikuju za pravilno obavljanje dužnosti staratelja. Da bi neko lice bilo staratelj, potreban je njegov izričit pristanak.

Porodični zakon propisuje da staratelj ne može biti lice koje je potpuno ili djelimično lišeno poslovne sposobnosti, lice koje je potpuno ili djelimično lišeno roditeljskog prava, lice čiji su interesi u suprotnosti sa interesima štićenika, lice od koga se, s obzirom na njegove lične odnose sa štićenikom, roditeljima štićenika ili drugim srodnicima, ne može očekivati da će pravilno obavljati poslove starateljstva.

Kada govorimo o vrstama staratelja, one su određene prema broju lica koja su pod starateljstvom, te tako postoje idividualni ili kolektivni staratelj, prema trajanju starateljske dužnosti može biti stalan i privremen, dok se prema tome da li je staratelj posebno postavljeno lice ili je staratelj sam organ starateljstva, oni dijele na posredne i neposredne.

Štićenik može biti lice koje je maloljetno ili punoljetno, u zavisnosti od toga o kojoj vrsti starateljstva je riječ. On se prvenstveno, ako je to moguće, smješta u srodničku porodicu, s obzirom da postoji pretpostavka da je to u njegovom najboljem interesu. Ukoliko ima imovinu, potrebno je izvršiti popis i procjenu vrijednosti, što čini stalna komisija organa starateljstva.

Stavljanje pod starateljstvo

Organ nadležan za postupak stavljanja pod starateljstvo jeste organ starateljstva. On pokreće postupak po službenoj dužnosti. Inicijativu za pokretanje ovog postupka mogu podnijeti bilo ustanove, državni organi ili građani. Mjesno je nadležan organ starateljstva prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta štićenika, a ako se štićeniku ne mogu utvrditi ni prebivalište, ni boravište, mjesna nadležnost se određuje prema mjestu gdje je štićenik nađen (u slučaju napuštenih beba).

Postupak stavljanja pod starateljstvo karakterišu naročita hitnost, tajnost i isključenje javnosti.

Dejstva starateljstva

Starateljstvo stvara određena prava i obaveze. Staratelj je dužan da se stara o svom štićeniku, odgovoran je za nastalu štetu i ima obavezu izvještavanja organa starateljstva. On ima i određena prava, a to su pravo na naknadu troškova i pravo na nagradu za svoj rad.

Staranje podrazumijeva kako staranje o ličnosti štićenika, tako i zastupanje, pribavljanje sredstava za izdržavanje, kao i upravljanje i raspolaganje imovinom štićenika. Prilikom preduzimanja ovih radnji od strane staratelja, kao glavno uporište treba da stoji, iznad svega, njegova savjesnost.

Prestanak starateljstva

Starateljstvo prestaje kada prestane potreba štićenika za starateljstvom.

Kada se radi o maloljetnom štićeniku, starateljstvo prestaje kada on navrši osamnaestu godinu života, kada stekne potpunu poslovnu sposobnost prije punoljetstva (zaključenjem braka ili kada postane roditelj), kada bude usvojen, kada bude donijeta pravnosnažna sudska odluka o vraćanju roditeljskog prava, odnosno o sticanju ili vraćanju poslovne sposobnosti roditelju maloljetnog štićenika. Takođe može prestati i kada roditelj koji se nije starao o djetetu ili se starao na neodgovarajući način promijeni ponašanje i počne da se stara na način koji je odgovarajući.

Sa druge strane, kada je riječ o punoljetnom štićeniku, starateljstvo prestaje kada se licu vrati poslovna sposobnost, odnosno kada se donese pravnosnažna odluka o vraćanju poslovne sposobnosti.

Pored gore navedenih, u oba slučaja, starateljstvo prestaje kada štićenik umre.